Posvećena crkvica na Žutu
Hod po uspomenama
Crkvu na Kornatima gradili stotinu godina
A evo, šest koraka pa stanen! Pa opet šest koraka pa stanen... Mojima san rekla da ću ostati samo na moru oko kuća i da se neću penjati na Grbu, ali evo nisan izdurala pa se penjen. Nisan virovala da će ovo bit u mom viku. Zato san došla.
Govori Smiljka Mudronja (80), Murterka koja se našla među dvjestotinjak ponajviše Žutara, ali i onih koji nisu svojim kornatskim posjedima vezani uz taj otok, na usponu na žutsku Grbu. Žutsko naselje Pristanište toga je dana bilo prepuno i svita, i brodova, i gajeta i leuta na latinsko idro i izletničkih brodova. Nevjerojatna je ta murterska čeljad, osobito kad se radi o poštovanju i obnovi tradicija njihova otoka i kornatskih posjeda.
A od Pristaništa do Grbe i tamošnje crkvice koja će postati treća kornatska crkva, ova s titularom sv. Križa o čijem je blagdanu organizirano hodočašće i misa - valja zaista zapeti. Crkvicu - tada još bezimenu - Žutari su počeli graditi 1911. godine u znak zahvalnosti za uspješnu otplatu kupljenih posjeda sada već davne 1888. godine. Gradnja je prekinuta 1914., nastavljena u ljeto 2011. i sada završena.
‘Nisam mislila je li teško, nego samo da se popnem’
Polovina je rujna i zvizdan. Takav je to bio dan i za Šimicu Mudronja i mnoge njezine vršnjake i vršnjakinje, sve u crnini - mnoge sa štapom, neke i istoga imena poput Šimice Mudronje (76) iz uvale Podražanj koja kaže... “nisam mislila je li teško ili nije, nego samo da se popnem, da uspijem, ovo je jedinstvena prilika...“.
Od mora do Grbe treba ispenjati prilično strm uspon za one brže - oko pola sata, za prosječne i 40 minuta, a stariji su bogme krenuli zarana... Uspon na Grbu je hod po uspomenama: tamo je nekad bilo najveće žutsko polje, masline, vinogradi, smok’e, voće... gore je živjela obitelj Jelić, ostali su kuće podigli uz more.
Kad bi Jelići stigli iz Murtera - često i na vesla - onda bi najnužnije ponijeli sobom na rukama, popeli se na Grbu po tovara i onda još dvi-tri ture s tovarom gori-doli i naposljetku još nekoliko puta na mrižu šabatu. Kad bi počele smo’ke, tri puta u danu bi s tovaron išla gori brat’ i još bi me mati udrila kad bi zastala..., priča Nada Turčinov, rođena Mudronja iz Žešnje.
Mladenka Kovačev, nekad Jelić (79) i Milka Magazin (74) kažu - dobro se bilo uspeti “ovo san sad i ne znan oću li opet...“. Generacije Žutara prolazile su križni put gole egzistencije od mora do Grbe.
Murterski župnik Ivan Katić reći će da je podizanje crkvice na Grbi bilo ishodište vjerničke zahvalnosti za dar zemlje i mora u danima mukotrpne svakidašnjice Žutara, a šibenski biskup Ante Ivas, i sam nekad dugogodišnji murterski župnik, podsjetio je na težak život Žutara, njihov, zapravo životni križni put, i blagoslovio crkvu i ljude - ribare i težake, more i lađe, i na kraju rekao: - Molim i zazivam umjetnike da križ naprave od žutske masline!
Ivan Božikov: Dokaz da se uz upornost i vjeru sve može
murterski pjevači pučkim su napjevima popratili pjesmu “Žutski križ” koju je napisao i govorio Žutar Mirko Mudronja. Ive Šikić Bažokić isklesao je preslicu za crkveno zvono, slikar Mile Skračić napravi skicu za mozaik iza oltara, a posebnu zahvalnost zaslužio je Nedjeljko Mudronja Šašo koji je predvodio ekipu za dovršenje crkvice.
Načelnik Općine Murter Ivan Božikov, i sam Žutar, kaže: - Naša je crkvica pravi dokaz kako još uvijek postoji zajedništvo, entuzijazam, volonterstvo, i kako se uz upornost i vjeru - sve može! Najviše su nam pomogli Ministarstvo regionalnog razvoja i dožupan Zoran Smolić, uključila se župa sv. Mihovila a naša Udruga Argonauta bila je koordinator cijelog posla i preko nje su stizale sve donacije.
Hodočašća na Grbu i sv. Križ sad ostaju kao podsjetnik generacijama koje dolaze na sve tradicije ovoga otoka. U obnovi crkve radilo je šezdesetak volontera različitih uzrasta - i onih o štapu i onih iz školskih klupa, poput dvojice sinova Ante Milovca.
